Ljudi su često suočeni sa različitom vrstom situacija koje uzrokuju bol i patnju: gubitak posla, gubitak voljene osobe, suočavanje sa zdravstvenim problemima, ili stresom bilo koje vrste. Ljudi često čekaju da dođu u situaciju da im je jako lose, pa se tek onda obraćaju za psihoterapijsku pomoć. Preporučujem da ljudi počnu da razmišljaju u pravcu terapijskog rada kada:
Ovo su samo neki primeri, ali ono što se u njima ističe je da je nekakav nepromenljivi obrazac u kome se čovek nalazi sa sobom i sa drugima, obrazac koji je suviše krut.
Najčešće ljudi dolaze kod psihoterapeuta da bi im on dao neko novo rešenje za problem koji ih muči.
I najčešće traže da to rešenje treba da bude racionalno objašnjeno.
Psihoterapija je sve samo ne to. Psihoterapija pomaže da prepoznamo nesvesne mehanizme, da osvestimo kako oni deluju u sadašnjem životu, kako utiču na naše misli, na naše odnose sa prijateljima i intimnim partnerima.
Nije lako doći kod nekog prvi put i ispričati mu svoje muke i teškoće. Ja se u ulozi terapeuta trudim da klijenta umirim i olakšam mu tako što mu dam deo svoje biografije i profesionalne i privatne, te ga podstičem da slobodno postavlja pitanja. Važno je da znate da ste u susretu sa drugim čovekom, koji je takođe imao mnoge trenutke i tuge i besa i žalosti i radosti, da niste sa “savršenstvom bez mana”, da je preko puta Vas osoba sa mnogobrojnim iskustvima sličnim Vašim.
Važno je da dođete sa spremnošću i otvorenošću za iskrenost, za deljenje onoga što Vas muči. U početnoj seansi idete onoliko otvoreno i duboko koliko možete, jer se poverenje stiče vremenom, pa se tako polako oslobađate da pričate i na dubljem nivou. U prvoj seansi takođe definišemo ciljeve koje klijent želi da postigne u toku terapijskog rada.
Terapija je timski rad u kome ste Vi ti koji postavljate zahteve i ciljeve, vi se angažujete i ulažete energiju u svoj razvoj, a terapeut Vaš saveznik, koji na stručan način pomaže.
Mnogi problemi proizilaze iz neprepoznatih konflikta i poteškoća, koji su u nama i kojih nismo svesni. Nesvesni (iracionalni) mehanizmi, izgrađeni i učvršćeni još u detinjstvu, deluju skoro automatski na naše sadašnje funkcionisanje i naše intimne odnose. Ovo se neće razrešiti racionalnim razgovorom sa prijateljima ili psihoterapeutom, jer i dalje nismo svesni šta se događa “ispod” tekućeg problema.
Psihoterapija pomaže da prepoznamo nesvesne mehanizme, da osvestimo kako oni deluju u sadašnjem životu, kako utiču na naše misli, na naše odnose sa prijateljima i intimnim partnerima.