Prema vladajućoj teoriji, koja je zasnovana na mnogobrojnim istraživanjima, čovekova potreba da zasniva i ostvaruje bliske veze sa nekima koji su za njega posebni je “zapisana” u našem genetskom nasleđu. Ona je za nas ljude toliko važna da u mozgu postoji poseban nervni mehanizam zadužen za stvaranje i regulisanje odnosa sa nama važnim osobama.
Ovaj mehanizam se aktivira odmah po rođenju i sastoji se od obrazaca ponašanja koje pokrećemo kako bi ostali bezbedni i sigurni u blizini nama najbližih osoba. Emocionalna vezanost obuhvata ispoljavanje pozitivnih emocija u bivanju sa starateljem (najčešće roditeljem), kao i sigurnost u njegovom prisustvu. “To je psihološka vrpca koja sjedinjuje novorođenče sa roditeljem”, koja stvara i daje povlašćenu ulogu roditelja u situacijama kada je beba uznemirena i uplašena. U ponašanja koja odlikuju afektivnu vezanost spadaju osmehivanje, posmatranje i praćenje roditelja i privijanje uz njega, ako I protestna ponašanja.
Brojna istraživanja sprovedena sa roditeljima i bebama pokazuju da deca već na uzrastu od godinu dana pokazuju određeni afektivni model vezanosti za roditelje. Na primer, neke jednogodišnje bebe, kada se majka odvoji od njih i ode u drugu sobu, aktivno traže majku, prestaju da budu zainteresovana za igračke, ali kada se majka ponovo pojavi priviće se uz majku izvesno kraće vreme i vrlo brzo ponovo uspostaviti svoje interesovanje za igračke, igru i nepoznate osobe. Drugim rečima, ove bebe svoju majku doživljavaju “sigurnu bazu”, te se po tome ovaj stil afektivnog vezivanja naziva sigurna emocionalna vezanost.
Neke bebe plaču i pre odvajanja od majke, vrlo su uznemirena pri odvajanju, a majka ne može da ih uteši pri ponovnom susretu (opiru se, tuku majku, a pri tome traže fizički kontakt): izražavanje besa i traženje kontakta se u brzom ritmu smenjuju, jako su uzdržane u susretu sa nepoznatim osobama i vrlo bojažljive u istraživanju nove sredine. Stil ovakve povezanosti nazivamo nesigurno-ambivalentan stil.
Treća grupa beba pri ponovno susretu sa majkom izbegavaju ili ne obraćaju pažnju na nju, ne traže blizinu majke i kada je ona prisutna, ne uznemirava ih odlazak majke osim kad su potpuno same, stupaju u kontakt sa drugima jednako kao sa majkom. Kada se ove bebe igraju, njihova igra je površna i bez emocionalne angažovanosti. Stil ovakve povezanosti opisujemo kao nesigurno- izbegavajući stil.
Četvrta grupa beba u prisustvu roditelja pokazuje zaleđenost ili stereotipna, kruta ponašanja bez kreativnog istraživanja nove okoline i novih igračaka. Model ovakve afektivne povezanosti sa roditeljima opisujemo kao nesigurno- dezorganizovani.
Opisani stilovi emocionalne vezanost bebe sa roditeljem imaju tendenciju da se tokom odrastanja učvršćuju i veoma utiču na stil afektivnog vezivanja u odraslom dobu sa drugim ljudima.
Ako prepoznajete da vaš stil emocionalne vezanosti utiče na trenutne odnose i emocionalne poteškoće, psihoterapija u Beogradu (šema terapija, EFT – terapija usmerena na emocije, psihodinamska psihoterapija) može pomoći da se nesigurna emocionalna vezanost postepeno transformiše u sigurniju i zdraviju.
O stilovima emocionalne vezanosti u odraslom dobu i mogućnostima promene kroz psihoterapiju pisat ću u narednim tekstovima.